Siječanj 19, 2013

The Residents: “Beyonce i Justin Bieber nemaju kulturni utjecaj kao nekada Dylan i Stonesi”

Dario

No Comments

Tags: Aktuelnosti Zanimljivosti

Nakon 40 godina kultni američki glazbeno umjetnički kolektiv The Residents i dalje je svojevrsna enigma za ostatak svijeta.
Titulu najpoznatijeg nepoznatog benda na svijetu stekli su zahvaljujući anonimnosti i specifičnoj ‘eyeball’ ikonografiji u kombinaciji s crnim odijelima.

Od samih početaka, točnije od 1969. kada su osnovani izdvajali su se po umjetničkoj slobodi i spektakularnim audio-vizualnim performansima uz fascinantne scenografije.
Jedna su od najintrigantnijih pojava u popularnoj kulturi poglavito zbog misterioznosti i činjenice da njihovi identiteti i dan danas nisu otkriveni.
Do sada su objavili više od 60 albuma, od čega je posljednji album “Shadowland” finalni dio “Randy, Chuck & Bob” trilogije. Upravo će njega predstaviti i u Močvari, 4. veljače, kada će zagrebačkoj publici ponovno dokazati svoju genijalnost.
Kao grupa nikada ne pristaju na intervjue, ali smo puno toga zanimljivog otkrili uz pomoć Homera Flynna, glasnogovornika The Residentsa i jednog od članova njihovog menadžmenta The Cryptic Corporation.

Možete objasniti našim čitateljima na koji način ste povezani s The Residentsima, s obzirom da oni nikada osobno ne daju intervjue.
Od 1976. sam zadužen za vizuale The Residentsa, u obliku ilustracija albuma, promo fotografija, a ujedno sam i režirao mnogo njihovih glazbenih videa. Također, kao upravitelj Cryptic Corporationa, uključen sam i u upravljanje njihovih poslova i promocije.
Na koji način The Residents gledaju na današnju pop kulturu u usporedbi s kasnim ‘60-ima kada je grupa nastala?
The Residents nisu toliko upleteni u pop glazbu danas koliko su bili u mlađim danima. Kada su The Residents bili mladi, izvođači kao Bob Dylan, The Beatles i The Rolling Stones su imali ogroman utjecaj i doživljavali su se kao glasnogovornici svoje generacije. Oni ne smatraju da Beyonce, Justin Bieber i slični imaju jednaki kulturni utjecaj.
Što mislite, da nema anonimnosti i maskiranja, po čemu su i najviše poznati, bi li svejedno postali toliko važni u popularnoj kulturi?
S obzirom da su se ipak odlučili na anonimnost i nošenje maski, teško je zamisliti kako bi bilo da toga nema. The Residents jesu ta zamaskirana anonimnost, ali njihova glazba, nastupi i stavovi su jedinstveni, tako da mislim da bi svejedno bili utjecajni i bez toga.

Zašto su izabrali takozvanu ‘eyeball’ ikonografiju?
U početku su željeli imati drugačiji izgled ili masku za svako novo izdanje i oko sa šeširom na vrhu su izabrali za izlazak “Eskima”. Nisu imali pojma da će se taj izgled pokazati toliko popularnim i trajnim kao što je. Bili su voljni nastaviti s nečim novim nakon “Eskima”, ali je The Cryptic Corp. inzistirao da nastave koristiti te maske. Rekli smo da je taj imidž bio predobar da se tako brzo odbaci i očigledno je da smo bili u pravu.

Što nam možete reći o “Randy, Chuck & Bob” trilogiji, naročito o posljednjem dijelu “Shadowland”?
Trilogija životnih performansa je način na koji The Residents slave svoju 40. obljetnicu. Prvi dio “Talking Light” bio je o duhovima i smrti, drugi dio “Wonder of Weird” o seksu i ljubavi, a “Shadowland” je o rođenju, ponovnom rađanju, reinkarnaciji i iskustvima s kliničkom smrti. The Residents vide zbroj tri dijela, smrt, seks i rađanje, jednako životu unatrag. Za koncert su izabrali pjesme iz svoje diskografije koje pojačavaju te teme.
Stari album “The Third Reich ‘n Roll” predstavlja parodiju pop glazbe zajedno s kontroverznom ilustracijom naslovnice. Možete nam objasniti pristup ovakvoj vrsti eksperimentiranja?
U vrijeme kada su The Residents snimili “The Third Reich ‘n Roll”, slušali su Krautrock ‘70-ih i grupe kao što su Faust, Can i Kraftwerk. Mislili su da bi bilo zanimljivo napraviti dekonstrukciju garažnog rock’n’roll benda i potom ga rekonstruirati kao da je Krautrock. To je glavna ideja iza “The Third Reich ‘n Roll”.

Interesantan je i misteriozni N. Senada koji predstavlja važan lik za “Theory Of Obscurity”. Teorija objašnjava da umjetnik može stvarati pravu umjetnost samo kada ne postoje očekivanja i utjecaji iz vanjskog svijeta. Na koji način je to uopće moguće postići u svijetu u kojem danas živimo?
Raditi pod teorijom opskurnosti je i dalje moguće, ali iziskuje snažnu mjeru tvrdoglave opskurnosti kako bi radio na takav način. Bilo bi teško.
Grupa je kasnije nastavila u nešto drugačijem smjeru s “Commercial Album”. Kako to da su odlučili promijeniti strukturu pjesama i pristup općenito u usporedbi s ranijim stvarima? Svaka od tih 40 pjesama na albumu traje otprilike jednu minutu…
Za “Commercial Album” The Residents su nastojali stvoriti nešto u potpunosti drugačije od “Eskima”, njihovog prethodnog izdanja.
Pročitala sam da pripremaju nekoliko novih izdanja…
Novi album na kojemu rade nosi naziv “Wracked By God”. Govori o željezničkim nesrećama i vjerojatno je najbliži “Eskimu” što se tiče koncepta od bilo čega drugoga što su napravili.
Prošle godine izašao je dokumentarac “Theory Of Obscurity: A Film About The Residents”. Što mislite o tome kako ga je Don Hardy režirao i o tome kako film predstavlja grupu? Pretpostavljam da je uzajamno povjerenje bilo od iznimne važnosti…
Povjerenje je bilo ključni element u suradnji The Residentsa i Crypic Corp. s Donom Hardyem. Ideja da se 40 godina The Residentsa sažme u 90 minuta filma bila je ekstremno zahtjevna i mislim da je Don napravio fantastičan posao. Općenito, reakcije su bile jako pozitivne, a nekolicina ljudi je rekla da je previše pristupačno, dok je manjina rekla da osjećaju kako je bilo previše za fanove. To mi govori da je ispalo upravo onako kako treba.
Kako u većini slučajeva izgleda proces surađivanja The Residentsa s ostalim izvođačima? I postoje li već neki budući planovi oko novih kolaboracija?
Najvažnij suradnik The Residentsa bio je Snakefinger, ali bilo je još mnogo drugih. Glavna stvar koju rade je ta da daju ljudima mnogo kreativne slobode; zbog toga, ljudi uglavnom vole raditi s The Residentsima. Bit će još suradnji u budućnosti.